hafizi kur'ana bit ce prvaci medu stanovnicima dzenneta

Jedna od posebnosti Kur’ana casnog je da je to knjiga koja se može nauciti napamet. Taj proces se na arapskom jeziku naziva hifzu-l-Kur’an, a osoba koja je u cijelosti naucila Kur’an napamet naziva se hâfizu-l-Kur’an, što se može prevesti kao cuvar Kur’ana. Proces memorisanja Kur’ana kod nas se naziva hifz ili hafizluk, a osoba koja je naucila cijeli Kur’an napamet dobiva casnu titulu hafiza. Zašto se Kur’an memoriše i uci napamet? Imaju li ljudi koji poznaju Kur’an napamet neke posebnosti? Kakve obaveze proisticu iz toga spram Kur’ana i ummeta? Kako se može postati hafiz? Odgovore na navedena pitanja pronaci cete u ovom radu.

Kur’an je za muslimana Allahova, dž.š., objava i knjiga u kojoj je sadržana Njegova poruka. To je središnja istina islamskoga življenja. Život muslimana je skoncentrisan na Kur’an. Musliman živi s Kur’anom. Još od prvog trenutka, kada ga majka rada, na uši muslimanskog novorodenceta uci se šehadet koji predstavlja suštinsku poruku Kur’ana.

Musliman još dok je dijete izgovara neke odlomke Kur’ana, da bi ih zapamtio i stalno ponavljao u svakodnevnim namazima. On se ženi dok se odlomci iz Kur’ana recitiraju, a i kada umire preporucljivo je da se pored njega uci Kur’an. Ukratko, Kur’an je tkivo od kojeg je satkan život muslimana; njegovi ajeti su poput niti iz kojih je izatkana supstancija njegove duše.

Kur’an je posljednja objava Svevišnjeg Stvoritelja ljudima. U tekstu Kur’ana naglašava se da je njegovo ocuvanje u prerogativi Onoga koji ga je objavio: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo, i zaista cemo Mi nad njim bdjeti.” (El-Hidžr, 9)

Jedan od vrlo bitnih nacina ocuvanja Kur’ana casnog od bilo kakvog mijenjanja nalazi se u cinjenici da je Kur’an knjiga koju je moguce u cijelosti nauciti napamet. Zahvaljujuci toj cinjenici muslimani imaju sacuvan izvornik svoje svete knjige, jer je Kur’an, odmah nakon što je dostavljen Poslaniku, s.a.v.s., istovremeno i zapisivan i memorisan. Nadahnuti Poslanikom, s.a.v.s., koji je i sam bio hafiz, kao i njegovim hadisima koji hvale ucenje Kur’ana napamet, muslimani su jednostavno natjecali u tome ko ce znati više Kur’ana napamet.
Jedan od brojnih aspekata kur’anske mu’džize (nadnaravnosti) ocituje se, svakako, i u cinjenici da je Kur’an knjiga koja se može u cijelosti nauciti napamet. Komentarišuci 17. ajet sure El-Kamer: “A mi smo Kur’an olakšali za zikr, pa ima li iko ko bi pouku primio?”, poznati komentator Kur’ana iz (islamske) Španije imam El-Kurtubi rekao je: “Olakšali smo Kur’an za ucenje napamet i pomažemo onome ko želi da ga nauci, pa želi li neko da nauci Kur’an napamet, pa da bude pomognut u tome?”

Poslanik, s.a.v.s., - prvi hafiz Kur’ana

Tradicija ucenja Kur’ana napamet datira još iz vremena Poslanika, s.a.v.s. On licno je poznavao Kur’an napamet i podsticao je druge da ga što više pamte. O tome postoje brojne tradicijske predaje koje bilježe autori poznatih hadiskih zbirki.

Imam El-Buhari zabilježio je u Sahihu od Ibnu ’Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi primao Objavu od meleka Džibrila pokretao svoje usne ponavljajuci ono što bi mu melek dostavljao iz straha da mu nešto ne promakne. To stanje Poslanikove zabrinutosti registrovano je u Kur’anu, u suri El-Kijameh, gdje mu se nalaže da tako više ne cini jer, on koji je dostavitelj Allahove, dž.š, Poruke ljudima, ima garanciju od Svevišnjeg da ce ono što mu se objavljuje biti sacuvano u njegovim prsima i njegovom razumu onako kako mu je objavljeno. “Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti citao. A kada ga citamo, ti prati citanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.” (El-Kijame, 16-19.)
Ovi ajeti bilježe Poslanikovu silnu želju da doslovce zapamti sve što mu se objavljuje od Kur’ana casnog.

Toj njegovoj želji je udovoljeno. Prvi hafiz Kur’ana, dakle, bio je licno Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., kojemu je – kako isticu navedeni ajeti – zajamceno da ce ajeti koji mu se dostavljaju biti sacuvani u njegovoj memoriji.
U hadiskim djelima navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., svake godine u mjesecu ramazanu ucio Kur’an pred melekom Džibrilom. Taj proces poznat je u islamskoj literaturi kao mu’areda, što bi se moglo prevesti sa zajednicko ucenje ili izlaganje.

U godini u kojoj je preselio na ahiret Poslanik, s.a.v.s., je dva puta izložio, tj. preslušao Kur’an pred plemenitim melekom. O tome postoji predaja koju bilježi imam El-Buhari u Sahihu od Aiše, r.a., koja pripovijeda: “Došla je (jednom prilikom) Fatima, iduci hodom koji je bio veoma slican hodu Allahova poslanika, s.a.v.s. Vjerovjesnik, s.a.v.s., docekao ju je rijecima dobrodošlice: ’Dobro mi došla, kceri moja!’, a zatim je posadio sa svoje lijeve ili desne strane. Potom joj je nešto tiho ispricao pa je ona zaplakala. Rekla sam: ’Zašto placeš?’ Zatim joj je opet nešto povjerljivo kazao, našto se ona nasmijala. Rekla sam: ’Nisam te vidjela kao danas da si istovremeno i obveseljena i ožalošcena!’ ’Ja nisam od onih koji bi odali tajnu Allahovog poslanika, s.a.v.s.’ – odgovorila je. Nakon što je Allahov poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret ponovo sam je upitala, pa mi je kazala: ’Tom prilikom (Poslanik) mi je u povjerenju rekao: ’Džibril me svake godine po jedanput presluša Kur’an. Ove godine me je preslušao dva puta. Mislim da je to nagovještaj da je moj edžel (smrt) blizu.

Ti si prva od moje porodice koja ce mi se prikljuciti’. Na ove rijeci sam zaplakala. On je potom kazao: ’Jesi li zadovoljna da budeš prvakinja medu džennetskim ženama i ženama vjernika?’ Kad sam to cula ja sam se osmijehnula.”
Imajuci u vidu cinjenicu da Poslanik islama nije znao citati i pisati, o cemu postoji saglasnost svih relevantnih historijskih izvora a o tome govori i sam Kur’an, jasno je da se on prilikom ovih mu’areda oslanjao na svoj hifz, tj. da je ucio pred melekom napamet.
Svako ko proucava život Allahovog poslanika, s.a.v.s., primijetice da je on ispunjen konstantnim druženjem sa Kur’anom. Poslanik je bio uz Kur’an i s Kur’anom u svim situacijama. Ucio ga je i danju i nocu, i na putu i kod kuce. Njegov život je, ustvari, prakticna primjena kur’anskih normi i principa, do te mjere da je njegova supruga Aiša, r.a., kada je bila upitana za njegov ahlak (cud, ponašanje) kazala: ” Ahlak Allahovog poslanika, s.a.v.s., bio je Kur an.”

Zbog cega se Kur’an uci napamet?

Poslanik, s.a.v.s., posvecivao je veliku pažnju ucenju Kur’ana napamet iz više razloga. Jedan od vrlo bitnih je cinjenica da je memorisanje Kur’ana najpouzdaniji put da se sacuva Kur’an od bilo kakve izmjene ili preinake. Iako su Kur’an u cijelosti još u vrijeme Poslanikovog života zapisali njegovi zvanicni pisari (kuttabu-l-vahj), ocuvanje autenticnosti Kur’ana njegovim memorisanjem (od strane velikog broja ljudi) bilo je daleko prakticnije s obzirom da pismenost u to vrijeme nije bila rasprostranjena. Arapi tog vremena su, inace, bili poznati kao ljudi koji su imali veoma razvijenu moc pamcenja. Oni su pamtili svoje rodoslovlje i napamet kazivali i ucili kaside (spjevove) koje su mogle sadržavati i po nekoliko stotina bejtova (stihova). U korespondenciji s drugima uveliko su se oslanjali na veoma jaku moc pamcenja i memorisanja.

Kur’an je glavni izvor vjere islama bilo da se radi o idejnom (akaidskom), zakonodavnom (šerijatskom), moralnom ili nekom drugom pogledu. Zato je njegovo pamcenje napamet (hifz) ono što je od vitalne važnosti.
Kur’an se mora pamtiti napamet, bar neke njegove cjeline, i zbog obredoslovlja. Naime, svaki vjernik je, po islamskom ucenju, dužan obavljati propisane namaze pet puta dnevno. Na tim namazima mora se uciti nešto iz Kur’ana i to napamet. Zato je potrebno da svaki vjernik i vjernica znaju nešto iz Kur’ana napamet. Ako se ima u vidu i cinjenica da pored pet propisanih (farz) namaza u toku dana i noci postoje i namazi utvrdeni Poslanikovom praksom (sunneti), kao i dobrovoljni (nafile) namazi cije obavljanje se vezuje za noc, uz preporuku da se na njima (pro)uci što više Kur’ana, onda je sasvim jasno kolika je vjernikova potreba za poznavanjem Kur’ana napamet.

No, ipak glavne razloge koji su motivisali ljude da pamte cijeli Kur’an napamet treba tražiti prvenstveno u dvije stvari. Prvo: Ljubav prema ovoj Knjizi, jer još od vremena ashaba (drugova Allahovog, dž.š, poslanika) koji su živjeli u vremenu kada je objavljen Kur’an, pa sve do danas, muslimani diljem svijeta su se odnosili prema Kur’anu s posebnim respektom i uvažavanjem. Kur’an je za njih bio nešto što je sveto, nešto što dolazi s božanskih izvora. “Zato je svako slovo i svaka rijec bila jedna nebeska riznica. Svaki musliman je ovu nebesku riznicu cuvao na najvrednijem mjestu, u najskrovitijoj unutrašnjosti svoga srca. Muslimani su bili spremni da za ovu svetu i uzvišenu Knjigu krenu u najžešcu borbu, a da bi postigli njeno puno nadahnuce i upucenje žrtvovali su imetke i živote, kuce i rodnu grudu. Konacno, ostavljali su i napuštali sve ono što su u životu smatrali najboljim i najvrednijim. Svaki kur’anski ajet, koji bi nanovo bio objavljen, udahnuo bi u njih jedan posve nov život. Najveci i najuzvišeniji cilj svakog muslimana je bio znati i nauciti svaki kur’anski ajet.”
I, drugi razlog nalazi se u cinjenici da je Allahov poslanik, s.a.v.s., puno podsticao na ucenje Kur’ana napamet te je u tom pogledu izrekao brojne hadise koji govore o vrijednostima tog cina. Spomenucemo neke od njih.

Hadisi koji podsticu na ucenje Kur’ana napamet

Nastojeci da kod svojih sljedbenika razvije ljubav prema ucenju Kur’ana napamet Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Onaj u cijoj nutrini nema nimalo Kur’ana (tj. ko ne zna ništa od Kur’ana napamet), takav je poput porušenog zdanja.” Sintagma el-bejtu-l-harib koja je navedena u ovome hadisu, što doslovce znaci porušena kuca ili zdanje koje je zbog svoje ruševnosti napušteno i nenastanjeno, upotrebljena je za slikovito prikazivanje osobe koja ne zna napamet ništa od Kur’ana casnog. Poruka ovog hadisa je da svaki vjernik treba da nauci napamet jedan dio Kur’ana kako ne bi bio poput ruševnog zdanja od kojeg nema koristi i koje svi izbjegavaju.

Isticuci znacaj poznavanja Kur’ana napamet, što podrazumijeva njegovo ispravno razumijevanje kao i življenje u okrilju njegovih normi i principa, Allahov poslanik, s.a.v.s., je izrekao sljedeci hadis:
“Allah ima dva ehla medu ljudima. 'Koji su to, Allahov poslanice?' – upita neko. 'To su oni koji su stalno s Kur’anom (ehlu-l-Kur’an). Oni su Allahov ehl (celjad) i Njegovi odabranici' – odgovorio je Allahov poslanik.'
Pojam ehl koji je upotrijebljen u ovome hadisu u arapskom jeziku ima nekoliko znacenja: porodica, supruga, kucna celjad… Po mišljenju istaknutog izucavatelja Kur’ana iz Egipta, prof. dr. Muhammeda Ebu Šehbeta, ovaj hadis može se razumjeti na sljedeci nacin: “Allah medu svojim stvorenjima ima dvije kategorije ljudi koje narocito pazi i pocast im ukazuje. On ih vanredno štuje i posebnu im pažnju posvecuje, isto kao što vladar posebno pazi svoju porodicu i saradnike koji su u njegovj neposrednoj blizini. Ovdje je rijec o alegorijskom izražavanju i slikovitom prikazivanju. Ovaj hadis – kao i ostali koji govore o vrijednostima pamcenja Kur’ana napamet – ne odnosi se na one ljude koji pamte Kur’an a da ne poznaju njegov sadržaj i pridržavaju se njegovih odredbi. Ehlu-l-Kur’an uce Kur’an napamet, pravilno ga razumijevaju i, naravno, žive u duhu njegovih principa. To je ono na cemu su bili ashabi i prve generacije ovog ummeta.”

Prenosi Et-Tirmizi od Ebu Hurejre, r.a., da je Ressulullah, s.a.v.s., rekao: “Doci ce sahibu-l-Kur’an (onaj ko se stalno družio s Kur’anom, tj. hafiz) na Sudnjem danu, pa ce Kur’an reci: ’Allahu, pocasti ga!’ Tada ce mu se staviti na glavu kruna dostojanstvenosti. Kur’an ce reci: ’Allahu, povecaj mu!’ Tada ce mu se obuci ogrtac dostojanstvenosti. Kur’an ce reci: ’Allahu, budi zadovoljan s njim!’, pa ce biti zadovoljan. Potom ce se reci: ’Uci i uzdiži se!’ A sa svakim proucenim ajetom bice podignut za jedan stepen.”
Koristi od ucenja Kur’ana imace i roditelji onoga ko uci Kur’an i živi u njegovom okrilju. O tome govori hadis koji bilježi imam El-Hakim u znamenitom hadiskom djelu El-Mustedrek od Burejde, r.a., da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude ucio Kur’an, proucavao ga i radio po njemu, na Sudnjem danu ce mu biti stavljena na glavu kruna od nura koja ce svijetliti kao što svijetli Sunce. Njegovi roditelji bit ce zaogrnuti s dva ogrtaca, pa ce reci: ’Zašto li smo ovako obuceni?’ Bice im kazano: ’Zato što je vaše dijete stalno bilo uz Kur’an’.”
O posebno velikim pocastima koje ce biti ukazane hafizima Kur’ana svjedoci predaja koju bilježi imam Et-Taberani u Mu’džemu u kojoj se navodi: “Hafizi Kur’an bit ce prvaci medu stanovnicima Dženneta (’urefa’u ehli-l-Dženneti).”

I sljedeci hadis ukazuje na vanredne pocasti koje ce biti ukazane cuvarima (hafizima) Kur’ana. Prenose Et-Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed od Alije, r.a., da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude ucio Kur’an pa ga nauci napamet, uz pridžavanje njegovih odredbi (halal i haram), Allah ce ga uvesti u Džennet i omogucice mu da bude šefa’atdžija (zagovornik) za deset bližih clanova svoje porodice od kojih je svaki bio zaslužio ulazak u Džehnnem!”

Dakle, sasvim je normalno da hadisi koji obecavaju ovakve nagrade i pocasti onima koji nauce Kur’an napamet budu podstrek muslimanima, bez obzira gdje i kada živjeli, da se angažuju na memorisanju Kur’ana casnog.
Prve generacije muslimana su u tome prednjacile. Ucenje Kur’ana smatrali su najboljim djelom i sve su ostavljali da bi se mogli posvetiti Kur’anu. Kada su prigovorili Abdullahu b. Mes’udu da malo nafile posti , odgovorio im je: “Kada postim oslabim u ucenju Kur’ana, a uciti Kur’an mi je najdraže!”
Uz pamcenje Kur’ana ucili su i njegov sadržaj i odredbe, nastojeci da to sve primijene i u prakticnom životu.

Prenosi se da je Ibn Omer osam godina proucavao suru El-Bekare, uceci njene ajete napamet uz razumijevanje njenih poruka. Neki islamski ucenjaci smatraju nekom vrstom bid’ata pamcenje Kur’ana napamet bez razumijevanja njegovih odredbi. Ebu-l-Velid b. Rušd u djelu Džami’u-l-bejani ve-t-tahsil pripovijeda kako je Ebu Musa el-Eš’ari pisao halifi Omeru, r.a., da je u Basri mnogo ljudi naucilo Kur’an napamet. Omer mu je odgovorio da im odredi stanovite nagrade iz državne kase. Kada mu je Ebu Musa pisao da se broj hafiza sljedece godine udvostrucio, Omer mu je odgovorio: “Ostavi ih, ja se bojim da se svijet ne zabavi ucenjem Kur’ana napamet, a da ne zapusti njegovo razumijevanje.”

Ucenje Kur’ana napamet na našim prostorima

Ucenje Kur’ana napamet nije pitanje koja se tice samo Arapa na cijem jeziku je objavljen Kur’an. I drugi narodi koji su prihvatili islam takoder su ucili Kur’an napamet i to je postalo nerazdvojivom tradicijom njihove kulturne baštine.
Ucenje Kur’ana napamet na prostorima koje nastanjuju (ili su nastanjivali) bosanskohercegovacki muslimani zastupljeno je na tim prostorima još od dolaska islama. Kur’an se, dakle, na prostorima Bosne i Hercegovine uci napamet vec više od pet stotina godina. Štaviše, može se konstatovati da je tradicija ucenja Kur’ana napamet kod Bošnjaka bila izrazito zastupljena, s obzirom da su oni malobrojan narod i da im arapski jezik, na kojem je objavljen Kur’an, nije maternji.

U prilog toj konstataciji ide i studija koju je uradio istaknuti bosanski alim, rahmetli Mehmed-ef. Handžic, u osvrtu o ucenju Kur’ana napamet napisanom pocetkom cetvrte decenije dvadesetog vijeka. U toj studiji on istice da je od 1878. godine pa do tada, sâmo Sarajevo imalo preko 160 hafiza Kur’ana. Potom on navodi njihova imena i krace biografije.

Tradicija ucenja Kur’ana napamet na prostorima Bosne i Hercegovine je znatno poremecena u vremenu komunistickog režima, iako je i tada bilo onih koji su uspjeli da u cjelosti nauce Kur’an.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu je, u izvjesnoj mjeri, doprinijela nacionalnom i vjerskom osvješcavanju Bošnjaka, tako da se i broj onih koji žele nauciti Kur’an napamet znatno povecao. Npr. samo u jednoj od naših medresa, prošle godine je od 34 maturanta njih devet naucilo Kur’an napamet za vrijeme školovanja. To je, doista, nešto što raduje svakog vjernika i vjernicu.

Medu Bošnjacima postoje pojedinci koji, iako nisu ucenici vjerskih škola ili fakulteta, odnosno ne obavljaju neku vjersku funkciju, uce hifz ili su vec hafizi. Takvih slucajeva, treba istaci, bilo je i ranije.
Bilo bi veoma korisno i svrsishodno u narednom periodu raditi na osnivanju škole hifza u Bosni koja bi trebalo da ima institucionalni oblik. Tako bi na jednom mjestu bili okupljeni kandidati (prvenstveno mladi ljudi) iz razlicitih dijelova naše domovine a i šire, koji bi u odredenom roku i pred verifikovanim strucnjacima naucili Kur’an napamet. Uz to, moglo bi se osigurati da pohadaju buduci hafizi i odredeni vid nastave iz temeljnih islamskih znanosti, tako da bi dobili i potrebnu kur’ansko-sunnetsku edukaciju što bi, doista, predstavljalo vrlo znacajan doprinos afirmaciji islama na našim prostorima.

“Koncert-hafizi”

Smatramo bitnim ovdje ukazati na jednu negativnu pojavu u vezi s hifzom i (pojedinim) hafizima na našim prostorima. Naime, svi hadisi u kojima Poslanik, s.a.v.s., podstice na ucenje Kur’ana napamet i velica taj cin i ljude koji ga cine, na direktan ili indirektan nacin ukazuju na to da su hafizi, prije svega, visokomoralne osobe. casno zvanje hâfizu-l-Kur’an, što znaci cuvar Kur’ana, doista je veliko i plemenito, jer oznacava osobu koja je paradigma bdijenja nad posljednjom Allahovom, dž.š., objavom ljudskome rodu. Stoga je zvanje hafizu-l-Kur'an istovremeno i velika pocast, ali i velika odgovornost za onoga ko ga nosi. Ne samo zbog toga što postoji mogucnost da se nešto zaboravi, vec jednostavno što hafiz sa sobom nosi Allahovu, dž.š, poruku ljudima i što ljudi u njemu treba da vide olicenje vjere, cestitosti, bogobojaznosti, poštenja itd. Zbog toga hafizi moraju dobro paziti na svoje ponašanje i u privatnom, a posebno u javnom životu. U protivnom njihov hafizluk može biti svjedokom protiv njih, umjesto da bude svjedokom u njihovu korist. Zato, svaki hafiz mora nastojati da se ponaša u duhu Kur’ana i u skladu njegovih odredbi i principa.

Posljednjih godina kod nas je u “trendu” održavanje velikih koncerata na kojima se izvode ilahije i kaside ciji izvodaci se predstavljaju kao hafizi. Na tim koncertima ucestvuju i brojna imena iz svijeta estrade, veliki orkestri, filharmonije, razni izvodaci narodne i zabavne muzike itd. U takvoj konstelaciji izavodaci ilahija koji se najavljuju i predstavljaju kao hafizi sve više nalikuju na estradne umjetnike. Ako se tako nastavi postoji osnovana bojazan da ce obicni svijet iz zvanja hafiz razumijevati da su to estradni umjetnici koji pjevaju pjesme pobožnog sadržaja, a ne osobe koje su naucile Kur’an napamet i koje bdiju kako nad formom teksta Kur’an casnog tako i nad njegovim sadržajem i suštinom. Upravo zbog toga poznato je da se hafizi Kur’ana u islamskoj tradiciji smatraju i nazivaju ešrâfu-l-ummeh (prvaci ummeta), jer upravo hafizi treba da budu olicenje vjerskog znanja (iluma), pobožnosti, takvaluka itd.

U osnovi, mi nemamo ništa protiv izvodenja ilahija, narocito onih koje imaju lijep sadržaj i bude vjerske osjecaje i koje ne remeti neka previše uprošcena (kafanska) ili previše bucna (rock) muzika. Ali, ono što se ne smije prešutjeti u vezi je sa poistovjecivanjem casne institucije hifza sa koncertima, koji cesto, kao što to popularno rece jedan TV voditelj, pored “duhovne muzike”, mogu imati i “rock”, “pop” i druge sadržaje. Doista, tužno je posmatrati pojedine izvodace tih ilahija koje najavljuju i predstavljaju kao hafize a koji, pored gitarista i bubnjara, djeluju više nego zbunjujuce. Doduše, ima i onih koji su “tobe” došli pa odbijaju ucestvovati na takvim skupovima, što je svakako hvale vrijedno.

A oni koji i dalje koriste casno zvanje hafizu-l-Kur’an (neki cak i zvanje kurra-hafiza) da bi privukli što veci broj gostiju na koncerte na kojima se Istina miješa s neistinom, doista, ne bi trebalo tako da postupaju. Islam, uistinu, kao što to cesto kaže cijenjeni šejh Jusuf el-Karadavi, ne prima neistinu da bi se njome došlo do Istine. Molim Svevišnjeg da nas uputi i ucvrsti na putu Istine!
(U sljedecem broju, inša-Allah, donosimo konkretne savjete i uputstva onima koji žele nauciti Kur’an napamet).